Adaptacija – Little Stories

Adapacija

Polazak u jaslice velika je promjena u životu svakog djeteta i roditelja jer djete iz sigurnosti svoje obitelji i svog doma odlazi u njemu nepoznatu sredinu i među nepoznate osobe i djecu.

Za svako djete ,vrijeme prilagodbe je individualno. Neka če se djeca prilagoditi brže, a nekoj djeci če trebati puno više vremena (može trajati i do 2 mjeseca).
Također u periodu adaptacije djeca če reagirati drugačije.Naprimjer; neka djeca ce biti uzbuđena i sretna, neka djeca će reagirati burnije, dok neka djeca neće pretjerano pokazivati promjene u ponašanju. Moramo znati da su sve promjene u djetetovom ponašanju prolazne, kako bi svome djetetu mogli pomoći u prilagodbi.

Emocionalne reakcije:

Djete može bi jako tužno i patiti za roditeljem.Kod neke se djece može javiti velika ljutnja i razdražljivost i to posebice kada dođu iz vrtića doma. Obično burnije reagiraju mlađa djeca.Starija će poslušno ući u kuću, ali će veći dio dana šutjeti,odbijati komunikaciju s odgajateljem ili drugom djecom.

Tjelesne reakcije:

Ponekad djeca iskoriste svoje tijelo kao medij da kažu roditeljima da nisu dobro.Tada djeca mogu imati bolove u trbuhu, mogu povraćati,imati glavobolje.Neka djeca reagiraju regresijom u ponašanju.Djete koje je prohodalo opet pribjegava puzanju, djete koje je nedavno uspostavilo kontrolu stolice, sada opet obavlja nuždu u gaćice, ono koje je komuniciralo riječima sada opet pribjegava gestama i sl. Takve promjene u ponašanju su prolaznog karaktera.

Ponašajne reakcije:

Kada emocije isplivaju na površinu, djeca se mogu ponašati na različite načine:plakati,vrištati,udarati,odbijati svaki kontakt,aktivnost,jelo,spavanje…
Mogu biti pasivni promatrači,držati se svoje drage igračke ili dude i biti mirni u nekom zabačenom kutku.

Ovakve reakcije javljaju se nakon odvajanja i traju onoliko koliko djetetu treba da se prilagodi na novu situaciju. Kod pojedine djece reakcije se mogu javiti odgođeno i to baš kada roditelji pomisle da se djete lako prilagodilo.Trenutak rastanka je krizni trenutak i većina se djece nakon što roditelj ode primiri i zaigra.Djete zapravo tek nakon što prođe tjedan-dva u jaslicama, da je odlazak svakodnevni i tada počinje reagirati. Te će reakcije nestati kada se djete prilagodi novoj sredini tj.kada se bude osjećalo sigurno.

Koliko dugo će trajati period prilagodbe i kako će se djete ponašati ovisi o:

starosti djeteta (lakše se prilagođavaju starija djeca nego mlađa)
dosadašnjim kontaktima s većim brojem djece i odraslih
da li su i na koji način pripremana djeca na polazak u jaslice/vrtić
redovitost dolaženja u ustanovu tijekom perioda prilagodbe (izostanci prođužuju vrijeme prilagodbe)

KAKO RODITELJI MOGU POMOĆI DJETETU DA SE BRŽE I LAKŠE PRILAGODI?

Prije polaska u vrtić poželjno je često govoriti slijedeće:

pozitivan stav roditelja prema vrtiću
povjerenje u osobe koje će se u vrtiću brinuti za njegovo djete
naglasiti potpunu vjerojatnost svog povratka u terminima koji su djetetu razumljivi (npr. “…idem kupiti novine; idem na posao” i sl.)
navesti odgajatelja kao osobu koja će se brinuti o djetetu (“teta će te čuvati dok se ja ne vratim”)
definirati aktivnosti u koje se djete može uključiti za vrijeme boravka u jaslicama/vrtiću (npr. “ti se igraj sa kockama dok se ja ne vratim po tebe”)
Ritam djetetova života u obitelji treba pokušati prilagoditi ritmu u vrtiću u dogovoru sa odgajateljem
Kada dijete krene u vrtić poželjno je da prvih dva tjedna dolazi u vrtić na kraće vrijeme (prvi dan sat vremena, drugi dan dva sata itd. pri čemu se raspored dolaženja dogovara s odgajateljima)
Dobro je ponijeti u vrtić od kuće, neku djetetu dragu igračku ili predmet koji mu pružaju sigurnost i utjehu (bočica, dekica, gaza,igračka i sl.)
Tijekom perioda prilagodbe nije poželjno navikavati dijete na nove oblike ponašanja (odvikavanje od bočice, dude).Ako željeno ponašanje nije usvojeno do polaska u jaslice/vrtić, tijekom prilagodbe svakako ga ne mijenjati, nego ostaviti za vrijeme kada se dijete prilagodi novim promjenama u svom životu.
kratko se opraštati sa djetetom, u protivnom roditelj ostavlja dojam nepovjerljive i nesigurne osobe što nepovoljno utječe na djete. Roditelji se ne bi smjeli zadržavati u vidokrugu djeteta (na hodniku,u garderobi,viriti kroz prozor i sl.)
pri dolasku po djete,roditelji bi se trebali što kraće zadržavati u vidokrugu druge djece kako ne bi predstavljali uznemiravajući faktor na ostale (sa svojim djetetom,roditelji se mogu poigrati/zadržati u hodniku ili na dvorištu)

DJECA jako dobro osjećaju roditeljeve emocije. S toga je važno da roditelji budu sigurni u svoju odluku da dijete polazi vrtić i da o vrtiću i odgojiteljicama imaju pozitivan stav. Ukoliko dijete osjeti da je roditelj nesiguran i tužan, takvo će biti i ono. Kada se roditelj odluči za vrtić i potpuno prepusti dijete u povjerljive ruke, važno je dijete ima kontinuitet u polasku vrtića. To znači da dijete svaki dan dolazi u vrtić, naravno osim ako oboli. Prilagodba je svakako otežana kada dijete osjeti roditeljevu nesigurnost, ako se roditelj dugo oprašta s djetetom ili kriomice nestane. Teže se prilagođavaju djeca koja nemaju redoviti dolazak u vrtić te djeca koja svaki dan drugačije borave u vrtiću.

Važno je ostvariti dobar kontakt s odgajateljem. Odgojitelji postaju vrlo važne osobe u životu djeteta i ono će biti smirenije i osjećat će se sigurnije ako vidi da njegovi mama i tata ili baka i djed razgovaraju ljubazno s odgajateljem.

Odgajatelji su vaši partneri. Dogovarajte se, pitajte sve što vas zanima,sugerirajte kako pristupiti djetetu kada je u nekom neraspoloženju i sl.
Imajte na umu da vrtić treba biti lijepo i sigurno mjesto puno igre i zabave i da će sve teškoće prilagdbe brzo proći.
Zadržati pozitivan stav prema vrtiću ,ali i prema sebi samima.